ČEMU čuđenje? Čemu gnjev i ljutnja? Čemu toliko kritiziranje ove Vlade? Pa stvari idu u uobičajenom smjeru, prema logičnom ishodu. I tako punih šest godina. Dan po dan, mjesec po mjesec, godinu po godinu... Svakoga dana sve smo bliže rubu litice. Otkud nam pravo očekivati da će nas ta ista ekipa sada zaustaviti? Zar je netko stvarno mislio da će nas baš Jadranka Kosor spasiti?
Amerikanci kažu, prevari me jednom na tvoju sramotu, prevari me drugi put, sramota je moja. A koliko puta nas je dosad prevario HDZ? I to ovaj Sanaderov, ne Kosoričin HDZ? Vjerojatno milijun puta. Ali svejedno, dobar dio novina i nacionalnih televizija dočekalo je Vladin harač i podizanje poreza bombastičnim naslovima poput "Lagali su!", "Prevara!", "Oni su lopovi", "Nesposobna Vlada"... Zar je moguće da su tek sada to otkrili? Ili tek sada to smiju otvoreno reći?
Onaj-Koji-Nas-Je-Dovde-DoveoOnaj-Koji-Nas-Je-Dovde-Doveo ovom prilikom se ne spominje. Kao Voldermort. Drvlje i kamenje sada se svalilo na Jadranku Kosor koja baulja u traženju rješenja za ovu situaciju u koju nas je uvalio Ivo Sanader. I ostavio je njoj u amanet. Neki komentatori danas čak pišu da je "Hrvatska država ostala bez Vlade", kao da je po odlasku bivšeg premijera počelo novo brojanje vremena. Teško je zapravo reći je li Hrvatskoj bilo gore s Vladom ili sada bez nje. Jedna nas je uvalila u ovo, a druga nas ne može (i ne želi) izvući.
Popularno je sada vaditi Sanaderove izjave od prije godinu dana kako "u Hrvatskoj neće biti krize", čerečiti Ivana Šukera zbog obećanja da se neće uvoditi novi porezi, citirati novu premijerku Kosor kako se "neće dirati plaće i mirovine". Ali nije problem u tome da su oni sve to govorili, nego što su ti isti koji ih sada odjednom napadaju u to - vjerovali. Držali su ih za riječ. Kao da ona nešto vrijedi nakon šest godina muljanja, laganja, "spinanja" i sustavnog uništavanja države. I sad kad sve to napokon dolazi na naplatu, oni koji su šutjeli, branili Sanadera i vjerovali mu, svoj gnjev iskaljuju na Kosorici. Zbog čega? Ona je samo došla dati posljednju pomast.
Onaj-Čije-Ime-Se-Ne-SpominjeSada se vidi da je Onaj-Čije-Ime-Se-Ne-Spominje svojim odlaskom postigao višestruku korist. Prvo i najvažnije, spasio je vlastitu stražnjicu. Drugo, omogućio je javnosti da se iskaljuje na Kosorici i ekipi koju je upravo on tamo postavio. Treće, omogućio je medijima da se nesmetano iživljavaju na njegovim nasljednicima, da ih optužuju za nesposobnost, glupost, kolebljivost, da ih sprdaju, smiju im se i psuju ih, kako bi na tom valu probuđenog oporbenjaštva podigli nakladu i gledanost. I četvrto, ovim scenarijem Onaj-Koji-Je-Pobjegao stvara preduvjete za svoj povratak, vjerojatno opet s plaštom Spasitelja. I parolom: "Nitko neće haračiti ovaj narod! Samo ja.".
Obećanje, budali radovanje Komično je čitati komentare onih koji sada traže da se Vlada Jadranke Kosor pomete s političke scene, kad se zna da je samo dobila zadatak počistiti smeće koje joj je ostavio njezin nedodirljivi prethodnik. Tragično vidjeti kako sada o Pelješkom mostu kao o "klasičnom primjeru političke, moralne i financijske korupcije" pišu oni koji su prije samo mjesec ili dva branili da se piše o mutnim kupovinama zemljišta na Pelješcu. A najsmiješnije je sada podsjećati na obećanja HDZ-a. Nije budala onaj koji daje obećanja, nego onaj tko im vjeruje. Ne samo jednom, nego mali milijun puta.
Nesposobnost vođenja i sposobnost uništavanjaIpak, znate što bi bilo doista neobično? Čemu bismo se mogli s punim pravom iskreno začuditi? Da HDZ-ova Vlada povuče neki dobar potez. Da ubode prstom u pekmez i predloži makar jednu mjeru koja će preokrenuti trendove. Ovako je sve prokleto predvidljivo, tako poznato i vodi samo jednom - i to najgorem - ishodu. Ma koliko mnogi šutjeli o tome, već godinama svjedočimo kako HDZ demonstrira nesposobnost vođenja države. I sposobnost njezina uništavanja. Uostalom, ako je HDZ u ičemu bio dosljedan sve ove godine, još od devedesetih, bio je upravo u tome: u laganju, obmanjivanju, bezumnom trošenju, parazitiranju na državnom proračunu... Ne može se sada reći da nije ispunio očekivanja.
Čemu onda čuđenje? Čemu gnjev i ljutnja što se udaraju novi porezi, smanjuju plaće svima a ne samo njima, odugovlači s rezovima, gaze stara obećanja i izmišljaju nova? Nije HDZ kriv. Još manje Jadranka Kosor. Pa čak ni Ivo Sanader. Krivi su oni koji su ih doveli na vlast. Oni koji su im vjerovali. Oni koji su s njima koalirali. Oni koji su ih godinama štedjeli bilo kakve kritike. Kao i oni koji nisu bili sposobni pobijediti ih na izborima.
Business as usual: laganje, muljanje, kolebanje, varanje...Sad smo tu gdje smo. Istina je da će mnogima biti lakše ispucati bijes na nesposobnoj Kosorici, kad već nisu mogli (ili smjeli) na opsjenaru Sanaderu. Ali to nam neće previše pomoći. Kao što je teško starog psa naučiti novim trikovima, tako će biti teško od notornih nesposobnjakovića ili prevaranata stvoriti čudotvorce koji će odjednom opravdati očekivanja. U hrvatskoj Vladi ovih dana vladaju zbrka, metež, kolebanje, oportunizam, muljanje, laganje... Dakle, "business as usual".
